Slavimo DAN OČEVA i donosimo predivnu priču supertate PREMISA!

582

Mirova sladoledna pustolovina o tome kako je slijedio svoje snove i pretvorio ih u stvarnost!

Povodom Dana očeva donosimo inspirativnu priču o TATI PREMISA te se nadamo da će i vas inspirirati da slijedite svoje snove!

Dok uživate u ljetnim šetnjama uz prefine sladoledne okuse, mnogi od vas niti ne znaju koliko je bilo uloženo truda, odricanja, ljubavi i strasti na putu do najboljih zanatskih sladoleda koji su osvojili vaša nepca i diljem Hrvatske te van granica Lijepe naše.

Gospodin Miro nam otkriva kako je započelo njegovo sladoledno putovanje i što je sve prošao na tom putu, koliko je puno ljubavi i strasti uložio, ali i odrekao se kako bi danas mogao i sam uživati u sladolednim majstorijama dok njegova djeca ponosno kroče njegovim stopama.

Već je stara priča da je sve krenulo od male samoposluge u čijoj ponudi je imao i sladoled koji je uvozio iz Italije od tvrtke Magrini R. & Ceci G. Iz takve jedne suradnje rodilo se i prijateljstvo te mu je Raffaele Magrini predložio da krene s vlastitom proizvodnjom te mu je posudio strojeve na dug i pomogao u instalaciji istih. Tako je sve krenulo kako kaže gospodin Miro uz puno truda i odricanja. Na samim počecima njegov sin Silvio mu je bio velika podrška kojega je poslao u Italiju na 15 dana da uči raditi sladolede na strojevima i uz taj posao da dodatno uči praviti kroasane.

Stjecajem okolnosti kupio je vlastitu proizvodnu liniju strojeva od jedne talijanske tvrtke koja je u to vrijeme propala, a strojeve je trebalo popraviti i naravno to je sve dovedeno u najbolji red zahvaljujući sinu Silviju koji je popravljao strojeve u to vrijeme u prizemlju obiteljske kuće.

Put do uspjeha nije bio jednostavan, prisjeća se gospodin Miro, pa kaže kako je bilo i uspona i padova, ali strast prema sladoledu ga je tjerala naprijed te se glas o ukusnom sladoledu proširio nadaleko i naširoko.

Danas gospodin Miro s ponosom obilazi tvrtku i uživa gledati kako njegova obitelj nastavlja njegovim stopama, a mi smo se potrudili da ga prisjetimo i donesemo malo drukčiju priču o tome kako je sve krenulo te se nadamo da će i vas inspirirati da slijedite svoje snove.

Od koga ste imali najveću podršku u krugu vaše obitelji?

Najviše podrške sam imao od moje supruge Keti koja je u to vrijeme radila u slastičarnici torte, kolače, torte za maturante, a ujedno i za hotele i ugostiteljske objekte.

Kako ste usklađivali obiteljske obaveze sa poslom?

Keti: Kada se sjetim samo koliko je bilo peglanja, peglanje za posao, za školu, za igru, kuhati je trebalo, bilo je puno poslova oko svega.

Koji su bili najveći izazovi kroz koje ste prolazili kada ste pokrenuli posao?

To su bila teška vremena, ljudi nisu imali novca, bilo je ratno doba i teški uvjeti, a banka nam nije pružila nikakve mogućnosti. Radnicima je trebalo isplatiti plaće, nikada nisam dozvolio da radnici ne dobiju svoje plaće pa sam posuđivao novce od prijatelja. Nismo imali prostor, radili smo u prizemlju kuće, hladnjače su nam stajale na ulici. Kako je u to vrijeme bio srušen Maslenički most i bila je otežana distribucija drugih dobavljača zbog prekida prometne povezanosti, jedino nam je ta situacija išla u korist. Teško je bilo i to što sam sve radio sam naravno sa suprugom jer ‘dica’ nisu još stasala, ali Silvio naš najstariji sin je podnio najveći teret.

Kako ste prenijeli svu tu ljubav vezanu uz posao sladoleda na svoju djecu?

Kako su djeca rasla tako su pokazivala interes i svatko je našao svoje ‘misto’. Silvio je majstor za popravke, Toni je bio odličan u proizvodnji sladoleda i tijesta! Radili smo najbolje sirnice u gradu, ljudi su se zapisivali!

Da li ste sada ponosni na svoju djecu kada vidite da su nastavili Vašim stopama?

Jesam i previše sam ponosan na njih. Pošteni su, vrijedni, rade od jutra do mraka, poštuju nas roditelje!

Koliko vam je Vaša supruga podrška?

Uz smijeh odgovara pa se oboje smiju: Ma ona mi je sve na svitu! Lud sam za njom! Već smo 58 godina zajedno!

Koji vam je bio najponosniji trenutak u poslu?

Najlipši momenat je bio kada smo uspjeli kuću na Braču prodati da bi mogli platiti graditeljsku firmu koja nam je izgradila ovaj prostor gdje radimo. I napokon san koji smo sanjali mogli smo započeti!

Ispričajte nam neku zgodnu anegdotu

Bilo je svega, sad mi pada na pamet jedan radnik kojeg smo zaposlili i nosio je kadice sladoleda u kamione u hladnjaču. Sladoledi su se trebali slagati po vrstama. Ja ga pitam:..’ Koji je to sladoled?’, a on mi odgovara: PREMIS sladoled.

Supruga se također prisjeća kada joj je došao jedan klijent i tražio sladoled od banane, a nije više bilo banane pa je rekao: ‘Imaš li kakav žute boje, dok ga poližu neće ni shvatiti da nije banana’.

Svega je bilo, ali sa niti jednim kupcem se nisam posvađao, sa svima sam ostao dobar.

Koja je Vaša tajna složnosti?

Supruga odgovara da je strpljenje, razumijevanje, ponekada i prešutiti najbolji način za složnost. ‘Tako učim i neviste, nemojte lajati kad muž laje’, kad se stvari smire, onda razgovarajte.

Koja vam je obiteljska tradicija?

Zadržali smo to zajedništvo, svaku nedjelju se trudimo da budemo zajedno na ručku kao familija. Od malena smo učili dicu da kad se ruča ostanemo sjediti i pričati.

Imate li kakvu životnu lekciju koju ste naučili, a koju želite prenijeti na djecu?

Više nemam, sada bi oni meni mogli nešto prenijeti. Moj Toni je zakon za proizvodnju, Silvio je zakon za održavanje, a Zoran za prodaju.

Koji vam je bio neki dirljvi trenutak?

Keti dodaje: Ima ih puno, proslava 50. godina našeg braka, pričesti, korizme, sve slavimo zajedno, a ja sam zadužena za pravljenje torti.

Koji Vam je najdraži okus sladoleda?

Keti odgovara: Ima ih puno, ali najdraži mi je Cookies, a Miru limun u kombinaciji s čokoladom.

Gospodin Miro zajedno sa svojom suprugom Keti dokaz su da se trud isplati i uz malo strasti najslađi snovi se pretvaraju u stvarnost.